10/06/2026
Jedna od važnijih stvari koju svaki profesionalac treba njegovati, po mom sudu, je iskreni odnos sa svojim klijentima. Možemo to vježbati tako da imamo iskrene odnose sa svojim bližnjima, i sa svojim prijateljima. Govorim sad o onome što nam je profesija, jer nadam se da se to za privatni život podrazumijeva.
Imam jednu anegdotu, koja mi je u trenutku kad se događala bila samo duhovita dogodovština, međutim, usjekla mi se duboko u sjećanje i time potvrdila da je važna i zbog nekih za mene većih vrijednosti. Dakle, bilo je tako da je moja prijateljica od mene naručila buket za neku njoj važnu osobu, dala mi je budžet koji ima, i ostalo prepustila meni. Zamolila me da joj ga dofuram iza posla. Na kraju radnog vremena, uredila sam buket, i od ostataka od tog dana odlučila njoj odnijeti buketić za vazu na dar. Kad smo se susrele na parkingu ispred njene kuće, prvo sam izvadila buket koji sam joj naumila darovati, i dok još nisam uspjela zaustiti ovo je za tebe, ona zapanjeno ispali: "Ček, i to je to??!!" Mene uhvatio smijeh, i odgovorim joj : "Čovječe, pa ja i da hoću ne bih mogla prodavati muda pod bubrege s ovakvim prijateljicama."
Mislim da je svega godina dana profesionalnog rada dovoljna da, ako obratite na to pažnju, možete primjetiti je li vaš klijent zadovoljan dobijenom uslugom. Naravno, pod uvjetom da klijent dolazi k vama zbog usluge, zbog specifičnosti vaše vještine. Ako dolazi zbog drugih stvari, onda to ne vrijedi. Onda u biti ne vrijedi ništa. Niti vaš stil, niti poznavanje specifičnih vještina i tehnika izrade vašeg proizvoda, niti paleta boja koja vas obilježava, niti uslužnost, niti vaše komunikacijske vještine. Onda vrijede neka druga pravila. Mislim da je jako važno da si kao mladi zanatlija čovjek postavi pitanje što želi od svoje profesije, i da bude svjestan posljedica koju ta odluka donosi. Ako prvo gradiš ime, to ima apsolutno svoju težinu, a ako tvoje ime izroni iz tvog rada, onda je to malo drugačije. Oba izbora su teška, svaki iz svojih razloga, tako da mislim da je važno da se bira ono što te inače vodi, da kad se pogubiš, malo staneš, pogledaš što se nalazi iza očiju kojima gledaš svijet, i odakle ti ruke rastu, i sve će opet biti ok.
Zato pitanje: "što mislite o nečijem buketu?" nema nikakvog smisla, ono je primjereno eventualno između naručitelja i zanatlije, jer na žalost mlađih generacija, vrijednosni sudovi koji pripadaju struci, estetama i nosiocima neke tradicije, više nisu "in". Svi smo mi samo manifestacija svojih unutarnjih vrijednosti, i kao takvi se nalazimo ili se razilazimo. Iako zvuči kao "samo", u tome je zapravo "sve".
