26/08/2026
BLAGDAN GOSPE OD KARMELA - SVETKOVINA BLAŽENE DJEVICE MARIJE
Vodice, brdo Okit, 16. srpnja
SLUŽBA ČITANJA – lekcije
/Drži se prije svečane mise na Okitu/
Štenje 1.
"O, odvjetnice, o zaštitnice naša, Gospe od Karmela!
I danas se, na tvoju svetkovinu, puk vjerni okupi na ovom svetom brdu Okitu, u ovom, trećem po redu tebi sagrađenom svetištu.
Davno je to bilo, pred više od 340 ljeta /1660.g./ kada se prvi put, na ovom brdu sakupiše pradjedovi naši, ush*tom ljubavi i zahvalnosti prema tebi poneseni, i sagradiše onu prvu crkvicu u koju postaviše tvoj sveti Majčinski lik. U znoju i muci, srca i očiju uzdignutih k nebu, svu svoju vjeru ugradiše u tvoje prvo svetište.
Braćo i sestre!
Bijaše to 1572. godine kad žitelji župe Rakitnice, iza tolikog zuluma, pljačke i progona, skupa sa žiteljima Pišće, Okita i Kamene morahu napustiti svoja stoljetna obitavališta, te seliti u Vodice. Ali, ni u Vodicama taj jadni puk nije imao mira budući da je i opet bio izložen progonu razbješnjelih Osmanlija.
Povijest nam svjedoči da im zaista bijaše teško. Generalni providur Antun Pisani 16. 01. 1627. godine odredi da je Vodičanima slobodno pasti blago sve do crkvice sv. Andrije u šibenskom kanalu, jer to nisu mogli na svojim pašnjacima poradi turske opasnosti.
Godine 1646., Turci su se poželjeli vodičkih izvora vode, pa su pod vodstvom Jakub paše sa 4.000 konjanika navalili na Vodice. Vidjevši zlo koje im prijeti, Vodičani žarke molitve uputiše Spasitelju da brani svoj narod, te osnaženi s jednim brojem Vrhpoljčana i Prvićana odlučno Turke odbaciše.
Obranom je upravljao fra Petar Nesalinić, koji je, kako knjige kažu, u jednoj ruci držao križ, a u drugoj mač. U toj borbi, prema kazivanjima, poginulo je 2000 Turaka.
Očekujući novu Tursku najezdu, žitelji Vodica, obratiše se za pomoć providuru Foscolu, a on 17. 09. 1646 g. zapovijedi da stanovnici ne smiju ostavljati svoje kuće nego da se odupru Turskoj navali.
U toj nevolji naši pređi, videći da o njima mnogo ne brinu ni dužd u Veneciji, a ni car u Beču, za pomoć se utekoše Nebeskoj Majci i Odvjetnici svojoj.
Odoše u Veneciju, nabaviše sliku pod nazivom Gospa od Karmela, te odlučiše da na brdu Okitu izgrade crkvicu i u nju postave njezin lik, pa da ih Gospa majčinskom brižnošću brani, štiti i čuva od sve učestalijih navala Turaka i drugih nevolja.
I s pouzdanjem u moćnu zaštitu i zagovor nebeske Majke, uputiše se na Okit, probijajući put do na vrh brda, a onda i sam vrhunac izravnaše za izgradnju prvog Gospinog hrama. Nije išlo lako, jer su u žuljavim rukama imali samo kramp i mlat probijajući se kroz Okitske oštre stijene.
Za vrijeme izgradnje crkve i p**a turski polumjesec vijorio se u kaštelu Rakitnici, na sjeveru od Okita. Vidjevši ih kako grade Gospin hram, Turci mišljahu da Vodičani zidaju utvrdu.
Doista, gradili su oni utvrdu, utvrdu od svake utvrde i svakog kaštela sigurniju: zidahu svetište iz kojeg će Kristova i njihova Majka, stalno, poput Mojsija uzdignutih ruku, bdjeti nad svojom vjernom djecom.
Prva Gospina crkvica na Okitu bijaše sagrađena oko 1670 g. kada su naši pređi već imali na čemu svojoj Odvjetnici zahvaljivati, ali ujedno je i moliti za nove potrebe.
Tek nakon mnogih patnji i borbi, sporazumom u Srijemskim Karlovcima 1699. godine, Turci napustiše Rakitnicu, Velim, Skradin, Drniš i Knin. O kolikog li veselja i radosti za naš ispaćeni narod!?
A ti, Gospodine, smiluj se nama! O. Bogu hvala!"
