24/06/2012
Smještaj i reljef
Općina Pokupsko smještena je na krajnjem južnom dijelu Zagrebačke županije uz obalu rijeke Kupe, podjednako udaljena od Karlovca, Siska i Zagreba. Južnu i jugozapadnu granicu općine u duljini od 19 km predstavlja rijeka Kupa, na sjeverozapadu granica slijedi tok potoka Kravarščice, a na sjeveroistoku uglavnom slijedi jedan od grebena Vukomeričkih gorica.
U reljefnom smislu se na ovom području izdvajaju dvije cjeline. Veći dio zauzima prostor Vukomeričkih gorica koje se protežu u smjeru sjeverozapad – jugoistok. Manja cjelina jest dolina rijeke Kupe, koja je od pobrđa Vukomeričkih gorica jasno odvojena dvadesetak metara visokom kupskom rasjednom zonom, koja se u Pokupskom sasvim približava obali Kupe, tako da je nizvodno od Pokupskog dolina svedena na vrlo uski pojas iz samu obalu rijeke. Nadmorska visina se kreće u rasponu od 107 metara na najnižem dijelu doline kod Lijevih Štefanki do 205 m, koliko je visok vrh Mekote u sjeveroistočnom dijelu općine. Ovo je, dakle, kraj blagih brežuljaka relativno male visine, koji su ispresjecani dolinama brojnih manjih potoka.
Vode
Najznačajnija hidrografska pojava na prostoru općine je rijeka Kupa, koja teče uz južni rub iz smjera zapada prema istoku i ima osobine donjeg toka. Zbog orografskih uvjeta na terenu kojim protječe, Kupa ovdje snažno meandrira, probijajući svoj tok između Vukomeričkih gorica i također povišenih brežuljkastih prostora Korduna i Banovine. Za razliku od rijeka koje teku nizinskim predjelima, zavoji Kupe su izduženiji, a riječna dolina je sužena. U godišnjem kretanju vodostaja ističu se dva maksimuma; jesenski i proljetni, te dva minimuma; ljetni i zimski. Čitav prostor općine pripada slivu rijeke Kupe. Najveći pritok je Kravarščica. Veći potoci su još Roženica s pritocima Jablanom i Lukavom, Kovačevec i Gradišće, te Hotnjica.
Rijeka Kupa oduvijek je imala veliko značenje za ovaj kraj. U vremenima burne prošlosti označavala je granicu prema Vojnoj krajini, tako da se i danas za krajeve s desne strane Kupe kod nas može čuti naziv „Granica“. Osim toga ona je bila i gospodarski iznimno važna za mnogo širi prostor. Prije izgradnje željeznice u 18. i 19. stoljeću koristila se kao važan prometni pravac koji je povezivao panonski prostor s Hrvatskim primorjem. Roba iz unutrašnjosti, prvenstveno žito, dopremalo se lađama (u našem kraju su ih zvali lajde) do Karlovca, gdje se teret pretovarivao i preko Gorskog kotara kopnenim putevima (Jozefina, Karolina i Lujzijana) transportirao dalje prema obali. Sama plovidba se odvijala tako da su lađe pomoću konopa uzvodno vukli konjima, za koje su duž rijeke bile uređene staze kopitnice. Pored obala, bilo je potrebno urediti i samo korito rijeke, tako da su zahvati toga tipa izvršeni već 1760. godine. Izgradnjom željeznice Kupa gubi svoju prometnu važnost, ali u novije vrijeme dobiva novu ulogu. Danas je ona, zahvaljujući svojoj ljepoti i očuvanosti, okosnica razvoja brojnih rekreacijskih sadržaja u našoj općini.
Klima
Sustavnih praćenja vremenskih pokazatelja na ovom prostoru nema, ali su zbog malog odstupanja u vrijednostima relevantni podaci iz okolnih meteoroloskih postaja u Zagrebu i Karlovcu. Pokupsko, kao i širi prostor središnje Hrvatske ima obilježja umjerene kontinentske klime. Nema izrazito sušnog razdoblja, jer su padaline raspoređene gotovo ravnomjerno u toku cijele godine, ukupno oko 1000 mm godišnje. Najviše padalina ima u jesen i prijelaznom razdoblju od proljeća do ljeta. Temperatura zraka umjerena je i ljeti i zimi. Srednja godišnja temperatura je 10-15 °C. Najhladniji mjesec je siječanj s prosječnom temperaturom oko -1, a najtopliji srpanj s oko 21 °C. Prema Köppenovoj klasifikaciji to je tip klime „Cfwbx“. S obzirom na umjerene klimatske karakteristike ovaj prostor ima povoljne uvjete za raznovrsnu agrarnu proizvodnju i razvoj vegetacije, osobito šuma.
U ovakvim klimatskim uvjetima razvijaju se podzolizirana tla smanjene plodnosti. To su uglavnom glinovita ili u kupskoj dolini glinovito pjeskovita tla, oboje malog sadržaja organske tvari i kisele reakcije. Agrotehničkim mjerama povećava se njihova plodnost i omogućava uzgoj agrarnih kultura.
Flora i fauna
Prevladavajuća biljna zajednica na prostoru naše općine jest šuma, koja prekriva 54 % površine, što je više od državnog i županijskog prosjeka. Osobitost naših šuma je u nepostojanju velikih neprekinutih šumskih kompleksa. Šume ovdje zauzimaju uglavnom povišene predjele, dok su naselja i obradive površine na pristupačnijim i blažim brežuljcima i dolinama. Tako šume tvore slikovitu kulisu u pozadinama naših pejzaža, nisu velike i nepregledne, ali su svugdje prisutne.
S obzirom na nadmorsku visinu, izdvajaju se dva tipa šumske zajednice: na predjelima iznad 150 metara nadmorske visine nalazimo šume hrasta kitnjaka i običnog graba. U ovoj biljnoj zajednici nalaze se i brojne grmolike (glog, lijeska, drijen, svib, likovac) i prizemne vrste (npr. šumarica, jaglac, pasji zub, šafran, ljubičica, plićnjak) S porastom nadmorske visine uz navedene vrste drveća, povećava se udio primjesa bukve. U dolinama rijeke i potoka nalaze se šume crne johe, koja je praćena grmljem lijeske, crne bazge i vrbe, te prizemnim raslinjem: šaševima, preslicama, lopuhom i ostalom vegetacijom vlažnih tala. U novije vrijeme prisutne su i šume crnogorice, koje ne predstavljaju autohtonu vegetaciju, već su umjetno zasađene.
Šume kriju i bogat životinjski svijet. Od divljači ovdje susrećemo divlje svinje, srnu običnu, zeca, lisicu, od ptica su tu divlje patke, fazani, jastrebovi, trčke, te još mnoge druge vrste. Kupa i potoci dom su mnogim ribama, od kojih su najbrojnije crvenperka, uklija i babuška, a prisutne su još mnoge vrste: šaran, grgeč, štuka, bodorka, som, amur, smuđ, linjak i druge.
