20/06/2026
Oda Rukama
Prije nekoliko mjeseci radila sam na jednom projektu kada mi je jedan gospodin rekao: “Vidi se da to nisu njegovane ruke. To nisu ruke dame. To su radne ruke, izhabane, otečene, ranjavane.”
Bilo me sram.
Zaboljelo je. Voljela bih da su nježne, glatke, bez ožiljaka i tragova rada. Ali nisu.
Jučer sam razgovarala s djevojkom koja izrađuje modele i često brusi, reže, spreja. I nju je sram njezinih ruku.
Ali zašto?
Od kada je rad postao nešto čega se sramimo? Od kada skrivamo ruke koje stvaraju, grade, popravljaju, sade, bruse, nose, njeguju?
Naše ruke nisu savršene. Ali svaka ogrebotina, svaki žulj i svaki ožiljak govori o trudu, upornosti i ljubavi.
Obećavam sebi da ih više neću skrivati.
Ponosna sam što mogu raditi. Ponosna sam što stvaram. Ponosna sam na svoje radne ruke.
Ovo je hvala i oda svim ženama čiji rad ostavlja trag na njihovim rukama.
Jer to nisu ružne ruke.
To su ruke ljubavi. 💚
